Life.hr nudi Vam zanimljive proizvode za zdravlje i ljepotu! Več 33388 strank nam je ukazalo svoje povjerenje
  • info@life.hr

    za besplatnu pomoć

  • BESPLATNA DOSTAVA

    Za narudžbe iznad 500,00 Kn!

Košarica

Tvoja košarica je prazna. Dodaj nešto! ;)

18.1.2018 | Članci, Mršavljenje, Život

Vitamini

 

Vitamini su esencijalni nutrijenti koje ljudsko tijelo ne može sintetizirati i mora ih uzimati putem hrane. Vitamini nastaju u biljkama uz pomoć sunca i/ili u bakterijama; u nekim slučajevima mogu nastati u ljudskom ili životinjskom organizmu.

Svaki vitamin ima različitu biokemijsku funkciju i sudjeluje u brojnim biokemijskim reakcijama, a nedostatak pojedinog vitamina općenito uzrokuje specifično oboljenje. Skupine rizika od nedostatka vitamina općenito su pušači, korisnici alkohola i droga, dijabetičari, trudnice, vegani, adolescenti i stariji.

Postoji oko 40-tak različitih tvari poznatih kao esencijalni nutrijenti u čovjekovoj prehrani. Od tih 40-tak, 13 ih je prepoznato kao vitamini, 15 ih je prepoznato kao esencijalni minerali, minerali u tragovima ili elektroliti. Ostalih 12 su aminokiseline.

 

ZANIMLJIVA POVIJEST VITAMINA

Danas je gotovo nevjerojatno koliko je milijuna ljudi tijekom povijesti umrlo zbog nedostatka nekog vitamina, odnosno samo uslijed neadekvatne prehrane. Donosim vam dvije priče o otkriću dva neophodna vitamina.

 Vitamin B1

Beriberi je bolest koja nastaje nedostatkom vitamina B1, tiamina. Simptomi su slabost nogu, edemi i naposljetku uslijed oštećenja živaca cijelog tijela dolazi do psihoze i zastoja rada srca. Opisana je već u prvim zapisima istočnjačke medicine, dok su je europski liječnici upoznali tek uspostavom kolonija na Dalekom istoku. Oko 1800. god. uočena je povezanost s hranom, ali nije se znalo s kojom namirnicom, sve dok slučajno nizozemski vojni liječnik Eijkman 1890. nije uočio slične simptome kod kokoši hranjenim ostacima riže.

Povijesna je ironija da je istodobno Pasteur otkrio mikroorganizme kao uzročnike bolesti te su neko vrijeme znanstvenici sve nepoznate uzroke obolijevanja pripisivali bakterijama. Pokušali su pronaći bakteriju i u riži, smetnuvši s uma način prehrane. Tek 90 godina poslije, ponovno je slučajno otkriće u zatvoru na Javi, tadašnjoj nizozemskoj koloniji, upozorilo na rješenje. Zatvorski je liječnik primijetio da se simptomi beriberija javljaju kod zatvorenika koji jedu oljuštenu rižu, dok simptoma nije bilo kod onih hranjenih smeđom, neoljuštenom rižom. Naime, riži se uklanja vanjska ovojnica, ljušti se, odnosnopolira, kako bi se usporilo truljenje pod utjecajem tropske klime. Postalo je jasno da ljuska sadrži "nešto važno" te su znanstvenici na istoku i u Europi ispitivali rižinu ljusku dok poljski kemičar Kasimir Funk 1911. nije objavio da je izolirao aktivni faktor. Pretpostavio je da spoj prema kemijskom sastavu pripada skupini tzv. amina i nazvao ga je vital amin, životno važan amin, a njegov naziv vitamin uvriježio se za sve kasnije otkrivene važne nutrijente iz hrane, iako kemijski nemaju veze s aminima.

 

Vitamin C

Vjerojatno je u vitaminskoj priči najpoznatiji skorbut, bolest koja nastaje zbog nedostatka vitamina C. Simptomi su umor i iscrpljenost, krvarenje iz desni, teško zarastanje rana i proljev, dok u krajnjoj fazi bolesti nastupa smrt uslijed opsežnih unutarnjih krvarenja.

Čovjek, za razliku od životinja, ne može samostalno sintetizirati vitamin C. Bolest je prvi opisao Hipokrat negdje u 5.st pr.Kr., a kasnije postoje zapisi staroegipatskih liječnika i križarskih povjesničara.

Svakako je najpoznatiji smrtonosni ishod skorbuta među mornarima u 15. i 16. st. u vrijeme velikih zemljopisnih istraživanja. Navodno, saznanja o nedostatku "nečega iz hrane" počinju na brodovima Kristofora Kolumba. Oni koji su oboljeli od skorbuta, tražili su da ih se iskrca na otoku kraj kojeg su pristali kako ne bi umrli na brodu, što je i učinjeno. No, tri mjeseca kasnije, flota je na povratku prolazila kraj istog otoka te je pronašla ostavljene mornare, žive i zdrave. Na otoku je bilo svježeg voća kojim su se hranili, od čega su se oporavili te su otoku dali ime Curacao, tj. na portugalskom - mjesto izlječenja.

Jedan britanski liječnik, koji je plovio južnim morima, zapisao je da mu se čini kako je nabolji lijek protiv skorbuta sok naranče i limuna. Postoji i priča o kapetanu Lancasteru koji je upravljao jednim od brodova u floti, otprilike 1601., i koji je svojim mornarima redovito davao limunov sok. Kad su stigli na odredište, na njegovu brodu nije bilo niti jednog slučaja skorbuta, dok su na drugim brodovima u floti mornari oboljeli.
No, usprkos iskustvu moreplovaca, tek 1795. godine Britanska kraljevska mornarica obvezala je posade na obveznu konzumaciju limunova soka na dalekim putovanjima. Povjesničari smatraju da je tijekom dva stoljeća velikih putovanja od skorbuta na brodovima umrlo oko milijun mornara.
Tek 30-ih godina prošlog stoljeća otkriven je vitamin C i njegova uloga u skorbutu, za što su 1937. Haworth i Szent- Györgyi dobili Nobelovu nagradu. Kako je to bio treći otkriveni vitamin, dobio je slovo C, a kemijski naziv askorbatna kiselina potječe od izvedenice antiskorbut faktor.

 

VITAMINI U HRANI

Često možemo čuti kako su određene skupina vitamina i minerala važne za naše zdravlje.

No vrlo rijetko nas informiraju u kojim namirnicama možemo pronaći vitamine i minerale. Vrijeme je da to ispravimo pa vam donosim popis namirnica u kojima se kriju neki vrijedni vitamini i minerali.

 Vitamin A

Najveće količine vitamina A mogu se pronaći u slatkom krumpiru. Samo jedan slatki krumpir srednje veličine sadržava znatno veće količine vitamina A od preporučene doze. Možete ga pronaći i u goveđoj jetri, špinatu, ribi, mlijeku, jajima i mrkvi.

Vitamin B6

Ovaj dragocjeni vitamin pronaći ćete u slanutku koji ga sadržava u velikim količinama.
Jedna šalica slanutka sadržava više od jednog miligrama B6 vitamina. Možete ga pronaći i u ribi, goveđoj jetri te mesu peradi.

Vitamin B12

I ovo je iznimno važan vitamin za ljudsko zdravlje, a najviše ga se može pronaći u kuhanim školjkama.
Također, ima ga i u pastrvi, lososu, goveđoj jetri kao i u cjelovitim žitaricama.

Vitamin C

Većina ljudi misli da agrumi sadržavaju najviše vitamina C, ali zapravo ga slatke crvene paprike sadržavaju više od bilo koje druge hrane. Ostali dobri izvori su kivi, brokula, prokulica i dinja.

Kalcij

Mliječni proizvodi sadržavaju najveće količine prirodnog kalcija. Ima ga i u tamnom, lisnatom povrću kao što su kelj i kineski kupus. Također, može ga se naći i u prirodnim voćnim sokovima kao i u žitaricama.

Vitamin D

Masne ribe kao što su sabljarke, losos i skuša obiluju vitaminom D. Većina ljudi vitamin D uzima putem obogaćene hrane poput mlijeka, žitarica za doručak, jogurta i soka od naranče.

Vitamin E

Ovaj se vitamin može pronaći u pšeničnim klicama, ali ljudi ga ipak češće dobivaju iz sjemenki suncokreta ili badema jer se te namirnice češće konzumiraju.

Folna kiselina

Folna se kiselina nalazi u raznim namirnicama uključujući i lisnato zeleno povrće, voće, orašaste plodove i mliječne proizvode. Posebno pokušajte sa špinatom i cjelovitim žitaricama.

Željezo

Mogu biti dva izvora željeza – životinjski i biljni. U životinjske ulaze crveno meso, riba i meso peradi, a u biljne leća i grah.

Vitamin K

Zeleno lisnato povrće najbolji je izvor ovog vitamina. Kelj je zasigurno na prvom mjestu, a potom slijede raštika i špinat. Dobar je izvor i repa.

Likopen

Rajčice su najpoznatiji izvor likopena, no ima ga i u lubenicama i to katkada i u većim količinama nego u rajčici.

Magnezij

Pšenične mekinje imaju najveću količinu magnezija, ali one nerafinirane. Ostali dobri izvori magnezija su bademi, indijski oraščići te zeleno povrće poput špinata.